Hvala ti što si zapamtio koliko volim suncokrete i poklonio mi jedan.
Hvala ti što si se setio koju pesmu najviše volim i tiho prve stihove otpevao dok sam te slomljenog pogleda grlila.
Nekako bih da ti se zahvalim i za to veče i za vino.
To su one male i važne radosti.
One male i nežne radosti kad se duše prepoznaju.
Znaš, neki zagrljaji u našim životim su važni.
Presudni.
Koliki je teret jednog zagrljaja kad ima snagu da pomeri granice u srcu i prigrli sve što boli?
Hvala ti i zbog toga što je tvoj zagrljaj pomerio ono što je razaralo tektonske ploče u meni.
Najviše od svega, hvala ti što si se pojavio u mom životu.
Lagano.
Kao onih prvih nekoliko taktova pesme “Purple rain”.
Ljubičasta kiša.
Ljubičasta kišo.