Ljubičasta kiša

Hvala ti što si zapamtio koliko volim suncokrete i poklonio mi jedan.

Hvala ti što si se setio koju pesmu najviše volim i tiho prve stihove otpevao dok sam te slomljenog pogleda grlila.

Nekako bih da ti se zahvalim i za to veče i za vino.

To su one male i važne radosti.

One male i nežne radosti kad se duše prepoznaju.

Znaš, neki zagrljaji u našim životim su važni.

Presudni.

Koliki je teret jednog zagrljaja kad ima snagu da pomeri granice u srcu i prigrli sve što boli?

Hvala ti i zbog toga što je tvoj zagrljaj pomerio ono što je razaralo tektonske ploče u meni.

Najviše od svega, hvala ti što si se pojavio u mom životu.

Lagano.

Kao onih prvih nekoliko taktova pesme “Purple rain”.

Ljubičasta kiša.

Ljubičasta kišo.

 

tumblr_oxezjzfcGa1rqf2tko1_1280

 

Leave a comment